Zdravstvo

Vesti :: Lekar za siromašne

xxxDoktor Aleksandar Nikolić besplatno leči po selima na jugu Srbije. U mnogim domovima, u zabitim planinskim vrletima, on je jedini gost..

DOKTORE, spasavajte, mnogo me bole leđa. Knjižica mi je neoverena, a nemam pare da platim pregled - jadao se tog jutra Aleksandru Nikoliću mladić koji je s naporom ušao u njegovu privatnu ordinaciju.
Tako je svakog dana u privatnoj ordinaciji kod Aleksandra Nikolića, hirurga u penziji. Ali, nije ovo obična ordinacija, a ni čika Aca, kako ga njegovi Surduličani zovu, nije svakidašnji lekar. Jer, on u svojoj ordinaciji preglede i lekove ne naplaćuje! I ne samo to. Kad u ordinaciji koju je otvorio u svojoj kući nema posla, on se zaputi u okolna sela.
- Tako će biti dok sam živ. Meni i mojoj Bosiljki ništa ne treba, a najsiromašnijima mogu da pomognem ako ničim drugim, onda svojim znanjem. Ponekad je i samo osmeh, reč, stisak ruke najbolji lek - tvrdi čika Aca (77).
A nema sela ni zaseoka na jugu Srbije koje ovaj plemeniti čovek nije posetio. Tog jutra poveo nas je u selo Palja, na samoj granici sa Bugarskom. Dok terenskim vozilom grabimo prema Palji, koja je od Surdulice udaljena skoro 50 kilometara, čika Aca nam prepričava kakvih se sve sudbina nagledao za ovih sedam godina.
- U mnogim domovima ja sam jedini gost. Ostali su stari i bolesni, deca su im se odavno odselila u gradove i zaboravila na roditelje. Eto, Palja je nekad bilo selo od skoro 70 domaćinstava, sada ima možda petnaestak - priča čika Aca.
Širok put se posle dvadesetak kilometara pretvara u puteljak, na kome samo vešt vozač može da se održi. S jedne strane visoke stene, s druge provalija. Svraćamo najpre u Topli Dol.
- Samo da Nadi izmerim pritisak - objašnjava nam čika Aca.
Nada, žena u šezdesetim godinama, dočekuje čika Acu kao najrođenijeg.
- Ajde, Nado, da vidimo kako tvoj pritisak. Uuu, dobro je, kao devojčica. Samo bez sekiracije, pij redovno lekove i zovi ako ti nešto treba - savetuje Nadu čika Aca.
Nastavljamo putešestvije koje sve više podseća na avanture učesnika brdskih relija. Okolo svuda gusta šuma, visoke planine na kojima se već belasa sneg, negostoljubive stene.
Boris i Verka Ivanovi, u stvari, žive u mahali Šarčevi, sedam kilometra od Palje. Imaju četvoro dece, trojicu sinova i ćerku. Retko dolaze kod roditelja, ponekad samo navrati ćerka. A oboje su baš bolesni - otkriva nam čika
Aca.
Posle skoro tri sata vožnje stižemo u mahalu Šarčevi. Prizor za neverovanje - usred šume kućerak, a okolo svuda divljina. Iz kuće izlazi starac. Plače.
- Gde si, Aco, brate moj! Samo nas ti nisi zaboravio. Vera, došao nam je Aca - dovikuje supruzi kroz suze Boris Ivanov (73).
Unutra skromno pokućstvo, ali sve čisto i na svom mestu. Baka Verka (70) leži u krevetu, nepokretna je već godinama. O njoj i kući brigu vodi suprug.
Šta da ti kažem, dete, vidiš i sama. Nema autobusa, a taksi do Surdulice košta 1.500 dinara. Odem dva-tri puta godišnje, da kupim ono najosnovnije što nam treba. Tad vidim ljude, pa se zaboravim, ostanem do kasno, željan sam razgovora. A Vera ni toliko. Da nam nije Ace, zaboravili bismo kako čovek izgleda - sa tugom priča Boris.
Za trenutak u nevelikoj sobi zavlada tišina.
- Dobro, dobro, Borise, nećemo sad da kukamo. Daj da vidimo kako tvoje srce, preskače li i dalje ili smo uspeli da ga vratimo u kolosek - veselim glasom čika Aca bodri svog prijatelja.
Boris poslušno skida džemper, a čika Aca stetoskopom prelazi preko njegovih leđa.
- Dobar si, matori, ništa ti ne fali - konstatuje doktor. - Čekaj da vidim kako je moja Vera. Sluša li te ovaj tvoj ili zabušava - okreće se čika Aca Verki koja pomno prati svaku njegovu reč.
Starica samo uzdiše i suze joj se slivaju niz lice.
- Ma, dobro sam, čuva me Bora, a ko će drugi. Kad je lepo vreme stavi me u kolica i izvede me napolje. A predosećala sam da ćeš da dođeš danas - mrmlja Verka i zavrće rukav da joj čika Aca izmeri pritisak. Još malo razgovora i vreme je za povratak. Već se smrkava, iako je tek četiri popodne. Rastanak sa Verkom i Borisom je dirljiv. Svima suze iskre u oku.
- Vidimo se ponovo, doći ću ja - obećava im čika Aca.
Dok silazimo niz strmi puteljak svi ćutimo.
U povratku svraćamo kod jedne romske porodice u selu Klisura.
- Samo da vidim Ramiće da li su dobro - objašnjava nam čika Aca.
Opet suze, zagrljaji, poljupci. Takav je čika Aca. Zato ga svi njegovi pacijenti vole kao rod najrođeniji.

POMOĆ OD "POMOĆI"
- UVEK sam imao na umu da kad odem u penziju otvorim ordinaciju za siromašne. Samo, trebalo mi je nešto osnovnih sredstava. Slučajno sam upoznao Ljubinku Milovanović iz NVO „Životna pomoć" koja takođe pomaže siromašnima. „Životna pomoć" mi je obezbedila najosnovnije lekove, aparat za pritisak i merenje šećera u krvi, stetoskop. Tako opremljen mogao sam da počnem da radim. Starim i nemoćnim ljudima više znači to što je neko došao da ih vidi i pita kako su, nego bilo koji lek - tvrdi čika Aca.

ROMAN
NjEGOVA životna priča je „za roman", jer je čika Aca sedamdesetih godina prošlog veka radio u Libiji kao lekar.
- Libija je tada bila u ratu, ali je za mene mladog lekara to bio izazov. Tamo sam radio sve moguće operacije na terenu. Kad sam operisao nekog važnog, oko mene su stajali vojnici sa uperenim puškama. Operisao sam i Gadafijevog rođaka, ali je, nažalost, umro. Tresao sam se kao prut, čekajući reakciju moćnog Gadafija. Međutim, samo me potapšao po ramenu i rekao: „Znam da mu nije bilo spasa" - opisuje doktor.

Izvor: NOVOSTI

Arhiva vesti...»

Detalji strane
apoteka prirodni preparati
Kreme i Melemi